Slavković

ADVOKATSKA KANCELARIJA

Novi Sad · Sombor

Slavković

ADVOKATSKA KANCELARIJA

Zabrana rada zbog neispravnog QR koda na fiskalnom računu

Zabrana rada zbog neispravnog QR koda na fiskalnom računu

Izmenama Zakona o fiskalizaciji iz 2026. godine propisana je mogućnost izricanja zabrane obavljanja delatnosti u trajanju od jedne godine zbog određenih nepravilnosti u vezi sa QR kodom na fiskalnom računu. Posebno značajno pitanje predstavlja odgovornost poreskog obveznika u situaciji kada nepravilnost nije posledica njegovog neposrednog postupanja, već nedostatka softverskog rešenja koje je nabavio od trećeg lica.

Ovakvo zakonsko rešenje otvara niz pravnih pitanja: kada postoji osnov za zabranu rada, kakva su prava poreskog obveznika, da li je moguće pokrenuti postupak protiv proizvođača fiskalnog softvera i kakav je odnos između upravne mere, prekršajne odgovornosti i građanskopravne odgovornosti za nastalu štetu.

Kada se može izreći zabrana rada od godinu dana?

Zakonom o izmeni i dopuni Zakona o fiskalizaciji („Službeni glasnik RS“, broj 80/2026) izmenjen je član 12. Zakona o fiskalizaciji.

Prema izmenjenim odredbama, zabrana vršenja delatnosti u trajanju od jedne godine predviđena je kada poreski obveznik za promet robe ili pružanje usluga izda račun sa QR kodom za koji se proverom utvrdi da:

  • nije generisan putem sistema elektronske fiskalizacije Poreske uprave;
  • ne vodi ka portalu Poreske uprave;
  • vodi ka fiskalnom računu koji se ne odnosi na konkretan promet, već na drugi račun, iznos, datum, artikle ili drugog obveznika;
  • predstavlja dokument koji je naknadno izmenjen, kombinovan ili tehnički izrađen, u smislu zakonske odredbe.

Zakon propisuje da se navedena mera izriče odmah.

Za razliku od redovnog režima zabrane delatnosti, kod kojeg trajanje mere zavisi od broja prethodno utvrđenih nepravilnosti u određenom periodu, za navedene nepravilnosti u vezi sa QR kodom propisana je jednogodišnja zabrana.

Međutim, za zakonitost izricanja mere nije dovoljno samo konstatovati da postoji problem sa fiskalnim računom. Potrebno je pravilno utvrditi činjenice i ispitati da li konkretna nepravilnost odgovara nekom od slučajeva iz zakona.

Šta ako je neispravan QR kod posledica greške u fiskalnom softveru?

U praksi, privredna društva i preduzetnici često koriste fiskalna rešenja koja su razvila, instalirala ili održavaju specijalizovana informatička preduzeća.

Zbog toga se postavlja pitanje šta se događa ako poreski obveznik uredno koristi nabavljeni softver, a naknadno se utvrdi da softver generiše neodgovarajuće fiskalne račune ili pogrešno prikazuje QR kod.

Potrebno je razlikovati dve vrste pravnih odnosa.

Prvi je javnopravni odnos između poreskog obveznika i Poreske uprave, u kojem se ocenjuje ispunjenost zakonskih uslova za izricanje mere.

Drugi je privatnopravni odnos između poreskog obveznika i proizvođača, isporučioca ili održavaoca fiskalnog softvera.

Činjenica da je nepravilnost izazvana softverskom greškom ne oslobađa automatski poreskog obveznika posledica prema Zakonu o fiskalizaciji. Međutim, ona može biti značajna za utvrđivanje činjeničnog stanja, osporavanje zakonitosti mere i eventualnu odgovornost dobavljača softvera.

U konkretnom postupku potrebno je utvrditi da li je problem nastao zbog programskog nedostatka, nepravilnog podešavanja uređaja, naknadne izmene softvera, postupanja zaposlenih ili nekog drugog uzroka.

Posebno je značajno utvrditi da li je fiskalni račun zaista izdat sa zakonom opisanim nedostatkom ili je problem nastao prilikom njegovog naknadnog prikazivanja, štampanja ili provere.

Da li se može pokrenuti postupak protiv firme koja je izradila softver?

Ako se utvrdi da je nepravilnost posledica nedostatka softverskog rešenja ili neispunjenja ugovornih obaveza njegovog isporučioca, poreski obveznik može razmotriti pokretanje odgovarajućeg postupka protiv tog privrednog društva.

Pravni osnov prvenstveno treba tražiti u ugovoru o nabavci, licenci, implementaciji ili održavanju softvera, kao i u pravilima Zakona o obligacionim odnosima.

Odgovornost dobavljača može doći u obzir, na primer, kada:

  • isporučeni softver ne poseduje ugovorena svojstva;
  • dobavljač nije izvršio ugovorene obaveze implementacije ili održavanja;
  • softver ne funkcioniše u skladu sa relevantnim tehničkim zahtevima;
  • dobavljač nije otklonio prijavljeni nedostatak u skladu sa svojim obavezama;
  • je zbog dokazivog propusta dobavljača korisnik pretrpeo štetu.

Sama činjenica da je nastala nepravilnost nije dovoljna za uspeh u sporu. Potrebno je dokazati osnov odgovornosti, postojanje štete i uzročnu vezu između postupanja dobavljača i nastalih posledica.

Naknada štete zbog zabrane rada

Ukoliko je zbog nedostatka softvera privrednom društvu ili preduzetniku izrečena zabrana obavljanja delatnosti, može se postaviti pitanje naknade štete od odgovornog dobavljača.

Zavisno od okolnosti, predmet zahteva mogu biti stvarna šteta i izmakla korist, u meri u kojoj su ispunjeni zakonski uslovi za njihovu naknadu.

Na primer, mogu biti relevantni troškovi povezani sa prekidom poslovanja, ugovorne obaveze koje nisu mogle biti izvršene i izgubljena dobit koja se može dokazati.

Ipak, jednogodišnja zabrana rada ne znači automatski pravo na naknadu celokupnog očekivanog godišnjeg prihoda. Prihod nije isto što i dobit, a postojanje i visina štete moraju se dokazati.

U postupku je potrebno razmotriti i ugovorne odredbe o odgovornosti, eventualna ograničenja odgovornosti, postupanje samog korisnika softvera i mere koje je mogao preduzeti radi sprečavanja ili umanjenja štete.

U pojedinim slučajevima od značaja može biti i pitanje odgovornosti više lica, naročito ako su razvoj, implementaciju i održavanje softvera obavljali različiti subjekti.

Da li postoji osnov za prekršajni ili krivični postupak protiv proizvođača softvera?

Treba razlikovati građanskopravnu odgovornost za štetu od prekršajne i krivične odgovornosti.

Neispravan softver sam po sebi ne znači da je njegov proizvođač učinio prekršaj ili krivično delo.

Za pokretanje odgovarajućeg kaznenog postupka potrebno je utvrditi konkretno protivpravno postupanje koje ispunjava zakonska obeležja određenog prekršaja ili krivičnog dela, kao i ostale uslove odgovornosti.

Posebno je važno razlikovati nenamernu programsku grešku od eventualnog svesnog kreiranja ili korišćenja softvera radi prikazivanja neistinitih podataka o prometu.

Ako postoje činjenice koje ukazuju na namerno falsifikovanje podataka, prikrivanje prometa ili drugo kažnjivo postupanje, potrebno je posebno analizirati relevantne kaznene odredbe i ulogu svakog učesnika.

Pokretanje parničnog postupka za naknadu štete ne zavisi nužno od prethodnog utvrđivanja prekršajne ili krivične odgovornosti dobavljača.

Prekršajna odgovornost poreskog obveznika

Zakon o fiskalizaciji predviđa i prekršajne sankcije za određena postupanja suprotna njegovim odredbama.

Međutim, potrebno je razlikovati:

  1. upravnu meru zabrane vršenja delatnosti;
  2. prekršajni postupak u kojem se utvrđuje odgovornost za konkretan prekršaj;
  3. eventualni građanskopravni spor za naknadu štete.

To su različiti postupci, sa različitim pravnim osnovima, procesnim pravilima i mogućim posledicama.

Ne treba polaziti od pretpostavke da svaka nepravilnost sa QR kodom automatski predstavlja isti prekršaj ili da se prekršajna odgovornost može utvrditi bez ispitivanja zakonskih obeležja konkretnog dela.

U prekršajnom postupku mogu biti značajni dokazi o nastanku tehničke nepravilnosti, postupcima odgovornog lica, prethodnim upozorenjima dobavljača, preduzetim merama kontrole i mogućnosti da se nepravilnost blagovremeno uoči.

Zastarelost zahteva za naknadu štete prema dobavljaču softvera

Odvojeno od prekršajne odgovornosti, postoji i pitanje rokova za ostvarivanje potraživanja prema proizvođaču ili dobavljaču softvera.

U zavisnosti od pravnog osnova zahteva, primenjuju se odgovarajuća pravila Zakona o obligacionim odnosima.

Kod vanugovorne naknade štete relevantni su, po pravilu, subjektivni rok od tri godine od saznanja za štetu i odgovorno lice i objektivni rok od pet godina od nastanka štete, uz zakonom predviđene izuzetke.

Međutim, kod štete nastale povredom ugovorne obaveze, kao i kod potraživanja iz ugovora u privredi, potrebno je posebno utvrditi primenljivi rok zastarelosti.

Takođe, rokovi za prijavljivanje nedostataka softvera ili ostvarivanje prava zbog nedostataka ispunjenja nisu nužno isti kao rokovi zastarelosti zahteva za naknadu štete.

Zato se sa analizom odgovornosti dobavljača ne bi trebalo čekati do okončanja svih postupaka pred poreskim organima.

Koji dokazi mogu biti odlučujući?

U postupcima koji se odnose na neispravan QR kod posebnu dokaznu vrednost mogu imati:

  • fiskalni računi i rezultati njihove verifikacije;
  • zapisnik poreske kontrole i rešenje nadležnog organa;
  • elektronski zapisi o radu fiskalnog uređaja i softvera;
  • ugovor sa proizvođačem ili dobavljačem softvera;
  • dokumentacija o instalaciji, održavanju i ažuriranju programa;
  • prijave tehničkih problema i prepiska sa dobavljačem;
  • nalazi i mišljenja stručnih lica iz oblasti informacionih tehnologija;
  • poslovna dokumentacija potrebna za dokazivanje eventualne štete.

U složenijim slučajevima može biti potrebno informatičko veštačenje radi utvrđivanja načina nastanka nepravilnosti, kao i ekonomsko-finansijsko veštačenje radi utvrđivanja visine štete.

Posebno je značajno blagovremeno obezbediti elektronske dokaze, jer se podaci o radu softvera mogu menjati ili brisati tokom redovnog održavanja i ažuriranja.

Pravna zaštita protiv zabrane rada

Mere zabrane vršenja delatnosti iz člana 12. Zakona o fiskalizaciji inspektor naređuje rešenjem.

U slučaju izricanja jednogodišnje zabrane potrebno je bez odlaganja analizirati sadržinu rešenja, utvrđeno činjenično stanje, način verifikacije QR koda i pravilnost primene zakona.

Posebnu pažnju treba posvetiti raspoloživim pravnim sredstvima, rokovima za njihovo izjavljivanje i mogućnosti traženja odlaganja izvršenja, ukoliko su za to ispunjeni zakonski uslovi.

Činjenica da se mera izriče odmah ne znači da je isključena svaka mogućnost pravne kontrole njene zakonitosti.

Međutim, pravno sredstvo samo po sebi ne mora odložiti izvršenje zabrane, zbog čega je neophodno razlikovati osporavanje rešenja od zahteva za odlaganje njegovog izvršenja.

Zaključak

Izmene Zakona o fiskalizaciji iz 2026. godine značajno povećavaju rizik za poreske obveznike koji izdaju fiskalne račune sa QR kodom koji ne ispunjava zakonske uslove.

Posebno složena pravna situacija može nastati kada se utvrdi da nepravilnost potiče od softverskog rešenja koje je poreski obveznik nabavio od trećeg lica.

U takvim slučajevima potrebno je odvojeno analizirati zakonitost zabrane rada, eventualnu prekršajnu odgovornost poreskog obveznika i mogućnost pokretanja postupka za naknadu štete protiv proizvođača ili dobavljača softvera.

Pravilna pravna kvalifikacija, blagovremeno prikupljanje tehničkih dokaza i analiza odgovornosti ugovornih strana mogu imati odlučujući značaj za zaštitu prava privrednog društva ili preduzetnika.

Podelite sa prijateljima

Oblasti prava